Kad razgovarate sa poduzetnicima “uslugašima” o temi  ulaganja u njihove djelatnike, primjetit ćete kako velik broj njih zavrti očima. Za njih je ulaganje u ljude istovjetno piljenju grane na kojoj sjede.

“Da, uložim u čovjeka i onda mi on ili ona odu i otvore svoj biznis meni pod nosom! - da ne bi…”

Zaista - tu su u pravu i to im se ne može poreći. Postoji realna šansa kako će i vaš djelatnik - nakon što uložite znanje, trud i vrijeme u njega ili nju - otići svojim putem koji ga dovede “slučajno” do poslovnog prostora 50 metara udaljenog od vašeg u kojem će nuditi iste usluge poput vaših.

Da, ta osoba će iskoristiti vas kao “odskočnu dasku”…

Zaista, ne radi se o ugodnoj pomisli i zbog toga ta pomisao djeluje “kružno” na kretanje vaših očiju.

Možete mi reći alternativu ulaganju u vaše djelatnike?

Sve sam raditi, držati sve “konce” u svojim rukama, imati radno vrijeme od do i ljubomorno čuvati tajne zanata u “sefu”? Gledati sve djelatnike preko “nišana” i samo čekati prvi znak nevjere i pomisao na odlazak?

Osim što se radi o prilično paranoičnom načinu upravljanja vašim poslovanjem, hrabro ću ustvrditi i slijedeće: uz ovakav način razmišljanja vaše poslovanje nema niti minimalne šanse za preživljavanje u trenutku kad se počne dalje razvijati, rasti i jačati. U takvoj situaciji potrebni su vam ljudi. Ljudi sa svim svojim manama i prednostima, snovima i sanjarenjima, greškama i felerima.

Djelatnici  su najvažniji kapital u vašem poslovanju. To nisu strojevi, to nije inventar, to nije poslovni i radni prostor. Ljudi su ti o kojima će ovisi vaš uspjeh u trenutku kada vaše poslovanje nadraste vaše sposobnosti.

Upoznao sam dosta poduzetnika i poduzetnica koji misle da mogu sve i da su “supermeni”. “Meni ne treba nitko!” - to je njihova deviza. Ipak, takvim ljudima će ipak trebati drugi ljudi na kraju, kad poslovanje krene nepovratno nizbro - kao rame za plakanje…