U sladoledu je "prodajni" spas!

U sladoledu je "prodajni" spas!

Znate li što je najvažnije za prodajni uspjeh? Ne - to nije prodajna edukacija. Ona nije niti na drugom mjestu po važnosti...

Daleko najvažnije za prodajni uspjeh svake tvrtke su kvalitetni prodajni kadrovi. Kad kažem kvalitetni, mislim na ljude koji "grizu", koji su "iznutra" motivirani, kojima ništa nije teško i koji će uvijek napraviti korak više.

A takvih baš nema puno. I ako pitate prodajne poslodavce (a vjerojatno i svi drugi će reći isto), oni najveću "muku muče" upravo sa pronalaskom upravo takvog kadra. Natječaji, oglasi, dobre plaće i uvjeti rada, poznanstva, preporuke... Sve se pokušava, ali potraga je sve teža i neuspješnija.

Možda bi trebalo početi drugačije tražiti...? Možda je spas u "prodajnom" sladoledu...?

Objasnit ću Vam konačno koji vrag želim reći sa tim "sladoledom". Radi se o anegdoti od prije nekoliko dana u kojoj sam primijenio princip potrage za kvalitetnim prodavačima u koji čvrsto vjerujem i koji me nikad nije dosad iznevjerio.

Neki dan, dakle, zaustavilo se vozilo jedne tvrtke koja prodaje smrznutu hranu i sladolede ispred moje kuće. Izašao mladi čovjek i prvo pita smije li tu parkirati na minutu. A kad je dobio dozvolu, odmah je "u polu-šali" te sa iskrenim osmijehom na licu ponudio i sladoled. "Na ovako vrući dan bi vam legao super!", reče on - vidno okupan u znoju oko 15.30 - dakle na kraju najtoplijeg radnog dana tog tjedna kada čovjeku više ne bi trebalo biti niti do disanja a kamoli do prodaje!!

Ljudi - eto jednog! I to na mom kućnom pragu – motiviran, "grize" i radi korak više u trenutku kad bi 99% ljudi odustalo...

Znate li što sam napravio? Kupio sam sladoled (deset korneta!) i rekao mladiću da jako dobro radi svoj posao te mu dao moj kontakt ako ikad bude u budućnosti tražio novi posao u prodaji. Takve ljude ću uvijek rado preporučiti mojim klijentima.

To vam ja zovem principom potrage za ljudima "Bilo kuda, potraga svuda!".

Svuda oko nas se nalaze ljudi koji "grizu" i rade korak više. Samo treba otvoriti oči i uši. To čak ne moraju biti prodavači. Pristupao sam tako ja blagajnicama, konobarima, djelatnicima u naplatnim kućicama, šljakerima i kuharima... Svima koji su praktično i na licu mjesta pokazali da su rađeni od "kvalitetnih"materijala (npr. iskrena ljubaznost, proaktivnost, sustavnost, želja za učenjem, upornost...).