Da li da uđem ili ne?

Da li da uđem ili ne?

Jeste li čuli za sindrom “dnevnog boravka”? Radi se o našoj potrebi da prostor u kojem redovito i dugo boravimo prilagodimo sebi i učinimo ga sebi ugodnijim. Taj prostor može biti vaš ured, ordinacija, salon, prostor za rad. Ponekad ćemo i zanemariti neku sitnicu kojoj možda tamo nije mjesto čisto zato što "nam se može"… 

Iskreno, imam puno razumijevanje za takvo ponašanje. Trebali biste vidjeti moj ured, nije oličenje urednosti, a i pun je nekih “tričarija” koje samo meni nešto znače.

Dakle, radi se o ljudskoj potrebi. Međutim, a uvijek ima neko međutim, potrebno je učiniti razliku između prostora u kojima samo vi radite (i u koji samo vi imate pristup) i prostora u kojem primate vaše klijente. Sindrom “dnevnog boravka” razvija određenu vrstu “sljepila” zbog kojeg ne vidimo ponekad očigledne propuste ili nedopustive stvari u vašem radnom prostoru. Nedopustive kad je u pitanju činjenica da će iste stvari moći vidjeti i vaši klijenti.

Tu ne govorim samo o zrncima prašine, paučini u kutu ili novinama starim pet godina na stoliću u kutu.

Govorim o činjenici da je vaša oprema za rad “izlizana”, govorim o nemarno posloženoj robi na policama, o osobnim stvarima djelatnika koje vire iz ladica, o šalici kave koja stoji na prozorskoj klupici već dva dana. Govorim o hrpi papira u nekom pretincu. Govorim o svemu što u očima klijenta govori da ste radni prostor pretvorili u inačicu vašeg dnevnog boravka. 

Poduzetnici vrlo često zanemaruju stanje i vizualni dojam kojeg njihov radni prostor ostavlja na klijenta. A radni prostor je isto tako prodajni alat kao što je to vaša web stranica, brošura ili reklama u medijima. Dapače, za razliku od nekih drugih alata, na ovaj vi imate potpun utjecaj. Izgled vašeg radnog prostora u potpunosti ovisi o vama.

Kako se boriti protiv navedenog “sljepila” prema stanju i izgledu vašeg radnog prostora? Jedna od mojih omiljenih poslovica je ona koja kaže kako se prema svakom klijentu moramo odnositi kako da je prvi klijent sa kojim smo radili. Isti entuzijazam pokažite prema vašem radnom prostoru. Ponašajte se svakog jutra kad uđete u vaš radni prostor kao da vam je to prvi radni dan u tom prostoru.

Sjetite se koliko ste bili ushićeni u uređivanju tog prostora netom prije i prvih dana nakon što ste započeli sa poslovanjem. Pazili ste na svaki detalj - u milimetar i u najmanjoj sitnici. Upravo takav osjećaj vam treba redovito proći glavom kad promatrate vaš radni prostor. Radi se o “kazališnoj” pozornici čije kulise možete, trebate i morate redovito premještati, obnavljati, laštiti, bojati i njegovati…

Vaš radni prostor mora postati “dnevni boravak”, ali ne za vas, već za vašeg klijenta…