Jučer smo dobili zanimljivo pitanje iz Zagreba vezano uz cjenovnu politiku poslovanja.

A pitanje glasi:

Uskoro izlazi na tržište projekt na kojem već jako dugo radim i u izradi nam je i nova web stranica te se sada dvoumim dali stavljati cjenik na stranicu ili ne?
Nemam neki primjer kako to rade drugi, osim sličnih branši gdje većina ne stavlja cjenik, dok neki ipak stavljaju. Zanima me u čemu je kvaka i što Vi mislite o tome?
Moje osobno mišljenje je da je bez obzira na visoke cijene uredu staviti cjenik na web, da stvari uvijek moraju biti čiste i transparentne, no zašto to ne čine i drugi? Možda griješim?

Dakle, ja bih na Vašem mjestu objavio cjenik. Cijena u konačnici nije najvažniji razlog zašto će se netko odlučiti ili ne za Vaše usluge.

Ključ je u tome da ljudi već zainteresirani dođu na Vašu web stranicu i da tek onda vide i Vaše cijene.

To znači da se moraju odraditi jake predprodajne aktivnosti i to preko društvenih mreža (putem objave korisnih i interesantnih sadržaja), blogova, medija i putem Vaše mreže poznanstava. Tada će oni koji su zaista zainteresirani i praktično demonstrirati svoj interes i kontaktirati vas.

Drugi to vjerojatno ne čine jer žele da ljudi nazovu i pitaju za cijenu što predstavlja priliku za prodajni razgovor i utjecaj na odluku klijenta. Međutim, mišljenja sam da tu onda ljudi nastupaju izrazito oprezno i kad čuju višu ili visoku cijenu odustaju. Neki pak neće niti nazvati jer im je čudno da nema cijene na webu.

Dakle, ovo bi trebao biti redoslijed:

1. pronalazak vaših korisnih sadržaja na internetu (društvene mreže, blog, članci, tekstovi, intervjui), poziv na akciju

2. dolazak na vašu web stranicu

3. mogućnost isprobavanja usluge bez puno rizika (teaser, ili dodatno educiranje)

4. odluka o kupovini.