Ako se ne varam, ima jedna "motivacijska" rečenica korištena davnašnjih dana na ovim prostorima koja glasi "Bolje grob nego rob!".

Jedna njezina varijacija se koristi i ovih dana - barem imam takav dojam nakon nedavnog "pokušaja" suradnje s jednim poduzetnikom.

Taj se, naime, poduzetnik tvrdoglavo drži vlastitog slogana: "Bolje grob nego promjena!".

Sve je počelo sasvim idilično. Stigao je telefonski poziv čija je srž glasila otprilike ovako: "Već 20 godina naporno radimo i sad imamo osjećaj da se nismo makli s mjesta. Još uvijek radimo supruga i ja od jutra do mraka dok naši djelatnici odlaze svaki dan točno u 16 sati svojim domovima. Ne stižemo ništa, pogotovo ja i na kraju dana imam osjećaj da nisam ništa napravio... itd... itd... itd...".

Očito se radilo o poduzetniku koji je bio spreman na korjenite osobne, strateške, konceptualne i organizacijske promjene u načinu kako vodi vlastitu tvrtku koju je, eto, doveo do toga da je upravo vlasnik najvažnija karika u 80% poslovanja.

Avaj, čim smo proveli detaljnu analizu i istu stavili na stol pred dotičnog spomenika - eto ti recidiva!

Suočen s dubinom do koje idu predložene korjenite promjene, poduzetnik nije napravio jedan, već 3 koraka unazad. Naveo mi je barem 3 "velika" razloga zašto se baš sada ne može ući u navedene promjene. Vjerojatno je istovremeno snažno u sebi uzviknuo: "Bolje grob nego promjene!".

A taj grob bi mogao, po mom iskustvu, biti i metaforički i stvaran - ako poduzetnik nastavi ovim putem. Neće biti ni prvi niti zadnji poduzetnik koji je živio ovu bizarnu "motivacijsku" rečenicu do zadnje sekunde.

Nadam se da će sumoran ton ovotjednog bloga biti znak za alarm za sve nas koji živimo "poduzetnički san"... a mnogi i "poduzetničku moru" poput ove koju sam opisao.